Bdijenje, sahrana, karmine...

Jučer i danas bijašem prisutan na sa'ranama. Prekjučer, dok su se normalni ljudi krebeljili uoči neradnog dana i blagdana, ja sam bio na bdijenju (verestovanju). Ok, možda sam se malo kreveljio i tamo, ali samo možda, jer pas me jebo, suknuo sam pol' gajbe! Ajde još jednu Borjanito, nemoj zajebavat'. Ajde jednu odlazeću, ajde jednu putnu. Nakon putne pomislih: "Slava nebesima, gotovo je!". Jes, al' u kurcu! Ide nagibna...

Sama pomisao o smrti mi budi nelagodu, a pogotovo ti posljednji ispraćaji koji dolaze u nastavcima Gospodara prstenova... Sunce milo nikad kraja! Tijeskobu i nelagodu riješavam voćem i žitaricama u tekućem stanju, pa neću se navući na tablete, moš mislit'! Uostalom, jedan poznati pokojnik je rekao: "Kad' je tuga, treba da se cuga!". Tko sam ja da prkosim mrtvima!? Neće se ni jedan/na okretati u grobu zbog postupaka mojih!

U svom' malom' životu sam skupio nemali broj tih tkz. grobarskih manifestacija. Mimo toga što sam obilazio te "morbidne derneke", valja spomenuti i moje iskustvo pogrebničkog' posla. Prevozio sam i nosio pokojnice i pokojnike, nisam ih oblačio, uljepšavao i spuštao u raku. Iskreno se nadam da to nikada morati neću, iako kad' malo bolje razmislim, ma 'ko ga jebe, zašto ne!? Ne'ko to mora odraditi! Meni nitko sigurno ne bi' ispao iz ruku... Zapizdio sam malo, a šta sad, vratit' ću se na temu dok' si ove misli zabilježim u CV...

Poslije verestovanja, dolazim kući i gledam na sat, kad ono 22:45, zove me osoba x i kaže: "Dis' !?"
- E'o u rupi! - Šta radiš!?
- Ma došo s verestovanja namazan, nije mi dobro, moram maznit još je'nu!
- E'o, ja u prolazu, naići ću!
- Dođi slobodno!

Provukli smo koju i ošli komšiji čestitat Božić, ne susjedu, već komšiji! Zadržali se malo do 1:30 i lepršavim korakom napustili sakristiju! Pomozi si sam, pa će ti i Bog, ha da!

Sahrane su poprište različitosti svega što može spasti pod kulturološko - socijološku i vjersku domenu. Što bi narod rek'o: " Sto ljudi, sto čudi!". Sva'ko ima svoju "felu" i način na koji to radi! Pričati o smrti ne želim jer je nisam dostojan, kao i zbog toga što ja babram na temelju iskustvenog podražaja. Ovi što pišu o smrti, nabijem ih na kurac! To su nedojebani pisci znanstvene fantastike. Šta ima fantastično u kraju!? Pa novi početak jebote, a novi početak je čista znanost! Moš mislit, ne vjerujem u reinkarnaciju!

Kada umrem možete me jebat, jer mi guza više neće trebat! Ne plačite za tijelom raspadnutim, već se uz pjesmu radujte životu i duši vječnoj! Amen!

Pružanje utjehe ožalošćenim osobama od pokojnika/ce nije moj đir! Smrt mi nikada neće biti inspiracija jer jebiga, volim život i bojim se života! 

Polako samo, pa nitko smrti pobjegao nije!