Borjanito proza

AKO SU OČI OGLEDALO DUŠE, DA LI JE KNJIŽEVNOST NJENA REFLEKSIJA U TEKSTU!?

Dali je svaka višerečenična konstrukcija književnost!? Dali ja mogu biti književnik!? Ovo je blago figurativno, a opet odista' retoričko pitanje!? Koja je veza između starih Grka retoričara i pučke književnosti!? Jebe me to što ne čitam njišt osim žutila i tarota! Ok, nekad i slike pogledam! Stvara mi osjećaj nelagode i srama to što sam nepoželjnu rečeničnu konstrukciju da li već tri puta napisao pogrešno i što me jezični dušebriznici proganjaju zbog namjernih, ali vješto postavljenih gramatičkih pogriješaka. Jebote, nisam ni navodnike metio kod ukazivanja na primjer, pff... Kako mogu nadići svoja od strane javnosti percipirana ograničenja i prometnuti se u književnika!?

Mogu što želim, jer sam to, ja sam tako odlučio!

Ako je književnost vid umjetnosti, te ako je točna premisa iz podnaslova, tada mi treba papir i olovka. Međutim, imam problem s tim. Ja ne znam pisati s olovkom ili bilo kakvim fizičkim predmetom, ali volim tekst. Tekst živi u raznim oblicima i putuje do oka konzumenta različitim medijima. Znam, znam! Može doći i do uha, pa nemamo svi oči, ali imamo dušu! 

Kada koristiti koju riječ, kako navesti čitatelja na razumijevanje pročitanog!? Govoriš li tekst ili tekst izlazi iz tvojih usta!? Otkud ti potreba za otime? To su sitne misaone začkoljice koje se mogu pojaviti kod filozofa, ali kod nas normalnih ljudi ne! Moje mišljenje oko jezika je poznato. Jezik daje nacionalni obris i distinkciju. Ok, ponekad zabavlja i jezikoslovce. Ali, jezikoslovci su upravo to i ništa više, čuvari prevaziđenog. Aj' u pičku materinu, ubacio sam tuđicu, ma ko ga jebe, bitno da se razumijemo i da oni mudruju i seru, a stvaraju njišt!?

Dovoljno je pročitati samo ne(t)ko od mojih dijela da bi se došlo do merituma, da bi spoznali sukus. Ne tražite poantu tj. zaključak, toga kod mene nema. Taman kad mislite da ste došli do zapleta... ono kurčina! Znam kako vam je, šta mislite kak' je meni koji ovo pišem!? Ne možete to ni zamisliti, jer je poslijednje što ste napisali razglednica s mora. Poštivam, ooo poštujem! Muka i grijeh se ne važu! Na vama je da si donesete svoj zaključak, kakav god on bio. Neću vas ja navoditi kroz život, pa ne mogu ni sebe! Veliki bi to bio teret odgovornosti!  Svi isto vidimo, ali različito tumačimo. Najlakše je reći: "Nisam spazio/la!" Ma proći će ti tkz. život, daj se mrdni malo!

Eh, sad! Što ako ja zapravo postanem književnik i ne uspijem zbog loše strukture jezične građe ili zbog neuspjeha duše u refleksiji? Kako ću ljudima na oči, pogotovo ako ih nemaju? 

Da bih lakše izmanevrirao svoj literarni izričaj, odlučio sam se maknuti iz razno - raznih obrazaca i kategorija. Samo me sputavaju u misaonom procesu! Svjestan svojih godina i iskustvene nedorečenosti za poeziju, osmišljavam i kreiram Borjanito prozu! Stil je satkan u minulom periodu, al' sunce milo! Prepoznat je... Nema nazad! Suviše sam mlad za sjetu, ali dovoljno iskusan da te držim okovanu za tekst! 

Za vas drage čitateljice i čitatelje koji se zgražate nad mojom bahatošću i pronicljivošću, imam savjet! 

Stvorite vi nješt, budite kreativni, jer ipak vam ja dajem proizvod kojeg' vi nevoljko konzumirate!

A mene... mene boli kurac. Ostat ću i dalje najbolji, jer spadam u kategoriju bez konkurencije. Kako sam se samo dobro dosjetio ❤️

Nemojte bit ljubomorni, isto sam napravio i s kuhanjem.

Još čitaš!? Nemoj da te bude sram, čitaju me i pametniji od tebe! Jesi nešt' skužila? Ajd napiši, ak' imaš muda! Ok, drugi put... Ćiao, pusa, Bog i Hrvati!

Da je tekstopisac biti lahko, to bi bio sva'ko!