Dan antifašističke borbe i bilo kojeg drugog oblika sjećanja

NE SJEĆAM SE!

Živim mirno s obitelji u ovo vrijeme poraća i gledam svoja posla :) Suviše sam balav za javno obilježavanje nečega u čemu nisam sudjelovao, a kamoli puko promatrao. Imam tu sreću da sam bio mali kad je vihor rata zahvatio ovo podneblje i našu državu. Pijetet da, poštovanje da, ali tko sam ja da skupljam političke poene na krvi naših predaka? Tko sam pak ja da si dajem za pravo tumačiti nešto na tuđem iskustvu i priči tj. povijesnom kontekstu? Poštujem braniteljice i branitelje! Iskazujem im zahvalnost na svoj način, offline. Divim se hrabrosti, žrtvi i spremnosti ljudi koji su sudjelovali u bilo kakvim strahotama rata. Iznimno cijenim ljude koji su to sve prošli, a ne pričaju o tome. Oni „ne zamaraju“ javnost svojim mukama, ne, ti divni ljudi su se okrenuli budućnosti i žive sadašnjost! Ima ih, ooo da, ima ih itekako. S mnogima sam ostvario prijateljstvo kroz posao, pa donekle znam o čemu pričam.

Razumijem političare i protokolarne obveze, to je formalnost koju su obvezni ispuniti zbog svojevrsne pomirbe i civilizacijskog iskoraka. Dobro, neki to rade samo zbog vlastite promocije, ali opet poštujem. Jebiga, netko to mora odraditi, al' kud' ste baš nju/njega poslali!? Jel' nije mogao netko drugi, netko čestit? Takvi datumi i događaji bi trebali služiti stabilizaciji, ali nerijetko posluže nečemu drugome. Ponekad poruke proizišle iz spomenutih događanja mentalno recikliram s gnušanjem, pa ih pratim sve rjeđe!

Šaljem ispriku javnosti za naivnost i nepromišljenost u minulom vremenu kad sam rijetko postupao suprotno onome o čemu pišem u ovom tekstu. Boli me kurac za ustaše, domobrane, partizane, fašiste i antifašiste. Gledanjem u prošlost ne želim graditi budućnost, jer nositi taj teret i koračati prema sreći je iznimno teško! Budućnost treba donijeti radost! Rana neće nikada zacijeliti ako čeprkaš stalno po njoj.

Osim toga, ja ni ne vidim ekstremiste oko sebe! Vidim ponekog idiota i budaletinu, al' to je to. Neki koji misle da su nešto od iznad spomenutog, jadnici ni sami to ne znaju definirati. Vidim nešto drugo. Vidim osobe u ekonomskoj i zdravstvenoj borbi za opstanak i za bolji život, vidim probleme svakodnevice.

Sudjelovao sam i sudjelujem u borbi za pravdu i pravednost, sudjelujem u borbi za ravnopravnost i u konačnici, sudjelujem u borbi zdravog razuma. Na žalost, ta borba suviše dugo traje i postaje sve iscrpljujuća. Teme o kojima promišljam sam dobrim dijelom prezentirao u političkoj kampanji, ali ne kao politički marketing. Većinom živim to što propovijedam tj. o čemu pričam i pišem.

Jesam li u pravu!? Naravno da nisam! Povijest je emotivna priča satkana na pripovijetkama osoba s ove ili one strane ograde ili rijeke. Što da radim s njom kad je svaka priča rezultat subjektivizma a sjećanja su puna rupa? Kako tu postići konsenzus, kako snagom argumenta doći do logičkog zaključka!? 

Nije moja tema. Svoj emotivni mir i spokoj duše tražim u drugim temama i na drugim mjestima. Znam da se ne slažete sa mnom, prvenstveno zbog toga što je vaše iskustvo drugačije. Ok, ni ne tražim to od vas. Vaše iskustvo je teže, vaše rane su veće, vaša sjećanja su bolnija. Vi i dalje brinite i debatirajte o prošlosti, ja ću o sadašnjosti i budućnosti!

Dragi (anti)fašisti i svi koji se tako osjećate, sretan vam vaš dan! Vratite se doma sa štitom ili na njemu!

Neka im je vječna hvala i slava. Pokoj vječni daruj im Gospodine!

Nemoš biti protiv nečega čega nema! Nađi si svog neprijatelja!