Mamasita

Život nosi, pa ga dade.
Radost daje, tugu prima.

Tu je uvijek bila za te,
pod srcem nosila te.

Sebe svu pružila je tebi,
bez nje te bilo nebi.

Sad si velik moraš poći,
mjesto nje druga će doći.

Lagano joj vrijeme tinja,
zbog tebe je bila robinja!

Puna tuge i strpljenja
brižno čeka ono čega nema

Otiš'o si bez pozdrava,
nećeš postati dio zaborava.

Tražiš onu koje više nema
ostala ti samo ljubav njena!

Tužne misli more te sada,
ne znaš što bi od silnoga jada!

Vrijeme ide, moraš dalje poći,
nema nje da ti bude u pomoći!

Oh majko!

Pjesma o jedinoj!