Tratinčica

MOJA PRVA PJESMA

Obećao sam nekolicini ljudi da neću često izbacivati uratke Borjanito proze. Dali su mi savjet o rijetkosti. Ono što je rijetko, više vrijedi.

Mozgom mi se misli roje, postat ću pjesnik, tako mi od volje. Na tragu tome, nazire se tema, evo prve pjesme od vašeg boema.

TRATINČICA

Mili cvijet na zemlji postoji, samo ja mu latice brojim.
Sumrak sviče, zora rana, koliko sam mu napravio rana!?

Oh čovječe, što ti to treba, da zbog brojki ti ubiješ njega.
Pođi kući, vrati se u tminu, ne diraj tu tratinčicu milu.

Vrijeme prošlo, tratinčice nema, samo sjena ostala je njena.
Jel' ti žao što je više nema, samo bol ostade ti njena...

-------------
Kom' dugačko ovo je štivo, nek' nastavi gledat u sivilo!
Kreacija samo impuls treba, u šundu sam pronašao njega!

Ne patim od forme, volim sadržaj lišen distrakcije!