Zašto ti pravosuđe nije bitno u životu!?

Pogni glavu, klekni, gutaj, traži oprost, budi kulturan...

Kakav sam ja student bio, to je bila milota! Bitno je da sam sjebo dva (✌️) fakulteta. Prvi faks je bio Helzim tj. pravni fakultet. Volio sam pravni faks, ali samo kao objekat. Preko puta faksa u gradu Osijeku su birtije tj. benzinske crpke za ljude. Pola tih birtija sam fiskaliziro svojevremeno... Najdraži predmet iz akademskih dana mi je bio "Teorija države i prava". Kad nisam mogao zaspati, samo sam uzeo knjigu iz tog predmeta. Apaurin je mlaka vodica naspram te knjige. U blagotvorne učinke knjige su se uvjerili i neki moji frendovi. Uglavnom, to štivo bi trebalo ići na recept s obzirom na dokazana svojstva i učinkovitost ublažavanja simptoma insomnije

Ovi' dana čitam o stanju u pravosuđu, o Mamiću o sucima, o mami maminoj. To je njišt, to je samo grecanje po ledenoj površini. Dal će se led probit i doći do mrzle vode!? Naravno da neće, to bi iziskivalo reset (neću koristiti pojam restart, jer nije prikladan, a izaziva kod potkapacitiranih gledalaca stranačku dosjetku) tj. rekonstituciju države i društva! Odmah da se ogradim bodljikavom žicom. Nisam neki kriminalac, ali sam bio desetak puta na sudu u svojstvu okrivljenika zbog nepoznavanja prekršajnog prava, nešto sitno sam bio i turistički 🙂 Ok, bio sam i svjedok, čak sam i educirao dobre djelatnice i djelatnike suda tj. informatički sam ih oplemenjivao... Suprotnosti se privlače!

Korupcija naša svagdašnja!

Od sedamnaeste godine slušam o korupciji, nepotizmu i sličnim stvarima na kojima je sazdana lijepa naša državica. Ti izmišljeni pojmovi, te riječi tj. termini koje koristimo za funkcioniranje našega naroda, društva i sustava... To mi zapravo uopće nije jasno. Kaka korupcija i kaki bakarači? Ispričat ću vam samo dvije istinite priče, imam ih punu vreću.

U svome okruženju imam osobe koji su samci, kao što imam i bračne parove s djecom i bez djece. Družim se s različitim dobnim, obrazovnim i socijalnim  strukturama društva. Moje iskustvo s njihovim razumijevanjem poteškoća kroz koje se nosi roditelj poput mene je pravi „mix”. Ima tu svega, ali nema nekog' nepisanog pravila, čak i logika tu ponekad podbaci.

Priča 0 - nulta tolerancija na kriminal i nepravdu kod malog frustriranog čovjeka

Svojevremeno, dok sam bio amaterski šumski radnik i pravio drva po šumi, skužio sam kako poštenje funkcionira. Odem s tadašnjim poznanikom radit' drva u šumu. Dođemo na lokaciju, on reže, ja slažem metricu na vrpice. Nakon nekoliko složenih cjepanica, upozori me poznanik da ne bacam drvo na drvo, oštetit će se... Slažem ja dalje i nakon nekog vremena... od muke počnem pjevušit... Nemoj Borjane, ima međeda u šumi, opasno je. Ajd, šutim, šta ću!? Nemam praćku sa sobom... Pred kraj posla, opet ja počnem bacat cjepanice. Tu je moj poznanik malo poludio. Šta bacaš!? Čut će nas lugar! Aaaa, jebla te tvoja skupa lenija lopove jedan. Taj moj poznanik je bio iznimno osjetljiv na nepravdu, lopovluk, političke afere i slične stvari. Bojao se sekularne države više od Boga. Ipak svevišnji češće prašta, a i kazne su blaže.

Kod izrade ogrijevnog drveta, svi vole dobro proći. Ako ne možeš ukrast, podmitit ćeš lugara. Ako se neda, tada nastupa lobiranje i moć uvjeravanja.

Priča 1 - temelj licemjerstva i korumpiranog sustava je mali čovjek!

Nekolicina nas je svakodnevno pila kavu za ponijeti u centru grada. U jeku izborne kampanje, svi pričaju o pašteti. Pričaju kurac, pričaju većinom o poštenju i aferama. Svi su za pravdu i protiv lopova, tako im Bog pomogao! Bilo nas je desetak koji smo ispijali kavu kad se to dogodilo, taj nemili događaj... U miru i spokoju ispijanja kave aparatuše, ukazao se kontrolor parkinga. Uff, sunce milo, kao da se nečastivi ukazao. Nastala je graja. Nemoj meni naplatit, evo sad ću ja i te fore. Netko iz mase se malo i bahatio, pa je uputio prijetnju tom dobrom čovjeku koji požrtvovno samo radi svoj posao. Na svu sreću, taj dan sam došao pješice 🤣

Parking nitko ne voli platit, svi vole proći mukte. Koliko sam puta u Osijeku svjedočio fizičkim obračunima oko parkinga tj. kazni za neplaćeni parking. Pff, ti koji naplaćuju parking bi trebali imati beneficirani radni staž ili borbeni dodatak!

Država nije riba da smrdi od glave, ona smrdi od  repa. Smrdi i trune od nas malih beznačajnih ljudi koji mislimo da smo pošteni dok tražimo priliku da dobro prođemo, a zapravo grecamo u sitnom kriminalu i amoralu! Vi nesretnici što niste našli i/ili dočekali svoju priliku, nije mi vas žao. Ne možemo svi dobro proći! U svakoj igri netko mora i popušit. Medalje se djele za prva tri mjesta!

Kad ste čuli čovjeka koji je napravio preko sto metara drva da kuka što je puno platio!? Nisam ni ja! Čuo sam samo da ga bole leđa, jer to je krvav posao! Ovi nesretnici što su platili sve u A klasi, jeb'ga, netko platit mora! Ti su svjesni da su prevareni, pa neće od sramote o tome pričati. Nerijetko od muke prodaju čezu i motorku. Prodali bi i traktor, ali vlasnik je još uvijek živ pa ne smiju.

Svi vole dobro proći, svi vole zajebati državu i/ili  firmu, pa čak i ovi što rade za državu. Ne, nije oksimoron. Postanemo jalni kad čujemo da je Marko ufatio sto iljada nečega, jer smo mi nagrecali samo pet iljada nečega.

Tko vam je kriv!?

Pa nisam valjd ja, krivi su političari. Kradu i nikad im dosta nije, ne puste narod da živi, pa makar i s ovim skromnim apetitima!

Ak si se prepoznao/la, ne sekiraj se, ima vas još. Nisu ni drugi bolji! Nećemo sad grijeh vagat tj. izmjeru radit! Ajmo neš popit! 

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je u priči.

Bez iskustvenog podražaja, nema literarnog izražaja!