Abdikacija

Jučer popuših na natjecanju u kuhanju čobanca k’o zadnji seoski plemić bez kotlića. Već danas sam abdicirao prije nego me bijesna rulja stigne svrgavat i stolicu mi je*avat.
Volim otić’ dok još mogu dignut nos k’o gospon Fulir tj. propali kuhar. Kad se prašina slegne, vjetrić naiđe... 
Sad sam sa sitnom džecom u Đakovu na bazenima da sperem taj čobanski poraz i namirim kraljevsku čast abdikcije u vodi. Neki se sapiru u svetoj vodi, meni paše klorirana. Podsjeća me na sebe samoga i što je moglo. 
Legići moje podsvijesti već čaćkaju po pederuši. Znaš ono, zidovi, mostovi i par kamenčića spoticanja, čisto da ne bude dosadno.
Dok Anteica i tata papaju u Blaži,
mila ženica sitnu džecu po bazenima traži. 
Kad se vratim, složit ću se opet, iako nije lahko. Do tad', nek' šuška i šapuće.
Dobro će to bit'... Ha da! 🤫💪