Bolest slobodnog vremena!

Kad' te nerad ubije brže od rada...
Postoji popularna fantazija tj. snovi modernog čovjeka. Svima je poznat san: dobitak na lutriji ili rana mirovina kao karta za vječni odmor. Ipak, statistika priča mračniju priču. 
Mnogi dobitnici završe u depresiji, a brojne studije pokazuju kako nagli prestanak rada i svrhe često ubrzava kognitivni pad i smrt. Možda zbog toga neki ni ne žele u mirovinu...
Paradoks je brutalan. Pazi sad. San o tome da ne radiš ništa je često uvod u tvome postajanju u besmislu. Ovo nije filozofija, već biologija. Naš mozak funkcionira po principu "koristi ili izgubi". Svaki put kad rješavamo problem, učimo novu vještinu ili se borimo s izazovom, te stvaramo nove neuronske veze. 
Mentalni napor je neurogeneza na djelu. Život sveden na pasivnu konzumaciju i beskonačno gledanje sadržaja koje je AI odabrao za tebe, nije odmor. To je samoinfligirana lobotomija. 
To je polagano gašenje mozga kojem smo oduzeli jedinu hranu koju poznaje: probleme.
Stari Rimljani su imali bolji koncept. Razlikovali su "negotium" (posao, dužnost) i "otium" (slobodno vrijeme). Ali njihov "otium" nije bio naš "nerad". To je bilo vrijeme posvećeno samo-unaprjeđenju. Čitali su filozofiju, pisali, vodili političke debate. To je bilo produktivno i svrhovito slobodno vrijeme. 
Današnja utopija koju UBI nudi nije "otium", ma jok. To je prazni, konzumeristički vakuum. Zaboravili smo kako se smisleno odmara, znamo samo kako se konzumira.
Ovu bolest je prije više od stoljeća definirao sociolog Émile Durkheim. Nazvao ju je Anomija. Stanje društvene dezintegracije gdje pojedinac gubi vezu s normama i vrijednostima zajednice. Rad, sa svim svojim manama, bio je jedan od glavnih stupova socijalne integracije. 
Davao nam je rutinu, identitet, kolege, osjećaj doprinosa. Uklonite taj stup bez adekvatne zamjene i dobit ćete anomiju masovnih razmjera. Dobivate društvo izgubljenih, izoliranih pojedinaca bez kompasa.
Dakle, "bolest slobodnog vremena" nije samo dosada. To je trostruki napad: neurološko propadanje, gubitak svrhovitog odmora i sociološki raspad.
Obećanje svijeta bez rada nije obećanje slobode. To je biološka i društvena zamka s vrlo predvidljivim ishodom.
Jedno je otići na godišnji a nešto sasvim drugo kad' ti godišnji postane svakodnevica...