Klopka psihoanalize

Kad konačno shvatiš da problem nije u zrcalu, nego u licu, napravio si prvi korak. Ali tu te čeka najopasnija zamka modernog doba. Dobrodošao u labirint samoanalize, mjesta gdje ljudi ulaze da bi se pronašli, a najčešće izgubljeni izađu.
Prva zamka je Paraliza Analizom. Postaješ arheolog vlastite duše. Kopaš po prošlosti, tražiš onaj jedan, ključni događaj, onu jednu rečenicu koja objašnjava zašto si danas sjeban. Svaki neuspjeh je posljedica traume, svaka mana je ožiljak. Toliko si opsjednut pitanjem "Zašto sam ovakav?" da nikad' ne stigneš do jedinog važnog pitanja: "I što sad?" Prošlost ti postane udobna fotelja iz koje promatraš kako ti sadašnjost curi kroz prste.
Druga zamka je Prošlost kao Vječni Alibi. Jednom kad iskopaš svoju "istinu", ona postaje tvoja sretna amajlija. Tvoja osobna iskaznica patnje uzrokovane prošlošću jer si zaboravio na sadašnjost. 
Ne možeš naći posao? Jasno, roditelji te nisu dovoljno poticali. Ne možeš održati vezu? Naravno, bivša ljubav te je slomila. Tvoja dijagnoza, stvarna ili umišljena, postaje tvoj doživotni alibi za neuspjeh. Tvoja patnja postaje tvoj kukavičji štit od odgovornosti.
Treća i najopasnija zamka je Identitet Žrtve. Ovo je kraj trnovitoga puta. Više nisi čovjek koji je imao teško djetinjstvo. Ti jesi svoje teško djetinjstvo. Tvoja trauma nije više dio tvoje priče, ma jok. Ona je bebo postala cijela priča. Tvoji ožiljci su tvoje jedino lice.
Prestaješ biti osoba i postaješ hodajući spomenik vlastitoj patnji. Spomenici se ne mijenjaju, oni samo stoje i propadaju. Ako imaju sreće, tada dođe netko i oskvrne ih...
Zato pazi dobro sad. Razumjeti svoju prošlost je alat. Koristan, kao čekić kojim razbiješ zid ispred sebe. Ali ako nastaviš mahati tim čekićem, na kraju ćeš srušiti cijelu kuću na sebe.
Prošlost je dijagnoza, ne presuda. Pročitaj nalaz, shvati gdje je rana.
A onda, za ime Božje, baci jebeni čekić, uzmi zavoje i zaustavi krvarenje. Vrijeme je da nastaviš hodati. Napravi plan!