Morske zabilješke #1 - Zlarin

Potli jutarnje kahvice u Bestari, krenuh kući provjeriti dokle su sitna džeca stigla sa pakiranjem za more. Tik pred kućom stiže "nenadani" poziv mile ženice. Javio se nisam, već sam intuicijski to procijenio kao rizičan potez... Bijah u pravu 😊
Na Krndiji djeca spominju McDonalds i rade urotu, đubrad mala. Stajemo na Dragalić oko 11. Pff, rani ručak, ma 'ko ga jebe. Bitno da je sin ozdravio. Ostavih novčanik u autu, nek' ženica colta. Tarupam pomfri i čistim za djecom uz lajt kolu, život je lijep. 
Siti nastavljamo dalje, vijesti s radija spominju kolone kod Zagreba. Spušćamo se via Popovača - Siscia, obilazim rodbinu. 
Mila ženica iskazuje zabrinutost oko vremena dolaska u Šibenik. Ima neki strah sirota od kašnjenja na trajekt... Fobije neke, otkud znam!?
Stoički predlažem rezervni plan. Predložih joj da nađe smještaj u BiH, zlu ne trebalo. Namjerno putem stajem u nekoliko birtija, samo da vidim 'oće se snać'. Ahaaha, baš sam đubre ponekad...
Nalazi nam smještaj u Livnu za 60 eura, predlažem da opizdimo potli Plitvica na Bihač  jer kiša lije a vozimo djecu, moramo laganini.
Nasekirala se gadno, pojačavam polić. Kad odjedanput mi se pali lampica rezerve. Stajem na benzu, iz gepeka vadim bočicu Jane ali čep nije bio, znaš šta mislim. Izražava sumnju nehku, ali ne dam se. Mećem žvaku, ha da!
Ulaskom u Ličko - Senjsku, palim tempomat. Dolazimo u 18h u luku, kiša i dalje pada. Istovaram ih na mokro ali sigurno mjesto, te odoh tražiti besplatni parking. Parkiram kod Sirotica a idem u Matanovce, pušćam si putem "Daleko je" od Tihe Orlića 
Neka, treba 'odat, zdravo je. Dolazim u luku, oni stoje pod kišobranima. Kofer teži od žene a džeca mala, neda im se 😁
Na putu s parkinga prema luci sam stao na polić, nek misle da se tata pati, ha da!
Luca mi se prva obradovala, drugi bjašu nadrkani k'o šećer lame. Podsjetih milu ženicu da otkaže rezervaciju smještaja u Livnu. 
19:15 se ukrcavamo na trajekt, prtljagu unosimo na dva puta. Kiša i dalje pada. Upoznajem nekog lika iz Dubrave koji zna za Našice. Pitam ga kako zna. Odgovara da je čuo da ima puno Roma kod nas. Et', rek'o sam ja davno da ih trebamo brendirat'...
Napuštam drklju, odo' pušit' malo. Dolazimo na Zlarin, pljušti i dalje. Snalazim se za prijevoz prtljage s "papa mobilom" za mukte.
Između svih pizdarija, sinulo mi nješt bitno. Ostavili smo kerove same a nikom' ih nismo uvalili na brigu. Majko mila, krepat će... No dobro, riješilo se nekak' valjda...
Livno se više ne spominje, dobro će to bit' !