Morske zabilješke #2 - Zlarin

Vremenska prognoza nas je mrčila još u utorak prijepodne, kiša je lijevala i rashladila more. Sitnoj džeci to smetalo nije.
Mila ženica je od muke pročitala knjigu od tri stotine i šezdeset stranica u 48 sati, temu ne znam, je*o je ja!
Meni k'o meni, bilo dobro. Pisao sam tekstove i seruckao o društvenoj zbilji za Borjanovo Pero. Brlje još imam iako su nam došli novi susjedi, pa se ubrzano troši. Neka ih, dobri su ljudi.
Srijeda je počela uz čarobne zvuke cvrčaka, te morem okupanom sunčevim zrakama bez UV rizika. Dolaskom na plažu skužih lijepe valove. Mogli smo birati mjesto na plaži jer nije bilo nikog ludog poput nas. 
Posejdon se posvađao s nekim', pa šamara nas napaćene turiste s valovima. Nek' se napuši.
Ovaj put' neću pisati o cijenama, to je za pi*ke. Pravi muškarac mora podnijeti hambi za 11 eura i pivo za 4,5 - 5.
Poslije žderanja i lokanja, nema kajanja, ha da!
Da nema mora i brodica, kad dođem u kafić, pomislio bi da sam na je*enom Kvatriću. Sve dotepenci majko mila. Od domaćih ostale samo pokretne babe i nepokretni džedovi. Mladost ošla u Šibenik da mogu rentat Zagrepčanima smještaj.
Sreo sam Leona Lučeva opet. Smrš'o je i promjenio frizuru, rakiju on neće. Đubre umišljeno.
Ima jedna stvar što me jebe, pa pomjera. Prometna infrastruktura ne prati motorizaciju ljudi na otoku. Naime, svaka šuša ima "Papamobil", skuter, bicikl i sl. Staze su uske kao i riva, te moraš dobro pazit da te netko ne pogazi, mimoići se teško možeš.
Jedna žena se nabila u mene na Poniki, odbila se sirota kao da sam trampolin. Zaljubila se valjda, otkud znam!?
Već slutim što će te reć'. Nije mi to smetalo kad me nepoznati junak spasio s Papamobilom i prevezao stvari u ponedjeljak kad je lila kiša.
Ma boli me k*ta, to je bilo tad a treba živit sad!
Nisam iša nidže još sa otoka, eto...