Zato što volim!
Kad ste vi otkrili alkohol, kad ste počeli lokat? Ja sam krenuo lokat u sedmom razredu osnovne škole. Sjećam se kao da je bilo jučer. Izlazak u grad je počivao na koli i praznim pričama, sve do jedne divne subote kad sam popio malo pivo. Zapravo sam popio nekoliko malih piva, te je tako krenula moja alkoholna priča. Tadašnje društvo nije gledalo blagonaklono na moju promjenu izbora pića. To su bili sve čestiti mladi dečki iznimnih moralnih vrijednosti i čvrstih stavova. Više onako sportski tipovi. Međutim, tamna strana sile je bila toliko jaka, da su svi postali vikend pijanci. Otpor je bio uzaludan. Kroz odrastanje i odlazak u srednju školu, zajedno smo se probijali kroz pubertet i teške životne okolnosti. Kod nekih članova ekipe je alkoholna priča evoluirala tj. scenarij priče je morao biti prilagođen trenutku koji se stalno mijenja. Tako smo vikend resetiranje preselili i na tjedan. Lokalo se najčešće srijedom u večernjim satima. Za lokanje kao sportsku disciplinu je bitna samo volja i alkoholno piće. Svi drugi parametri su nebitni ako su oba uvjeta ispunjena. Nemoj pit’ preko kurca, moraš to voljeti!
Život se mijenja, kao i alkoholna priča!
Najčešće poslije srednje škole se ekipe raspadnu. Netko ode na fakultet, netko počne raditi, netko poput mene proba fakultet, zaposli se i usput se oženi. Koliko je samo dobrih trenutaka obilježeno, koliko je brojnih priča ispričano uz čašicu!? Posljednjih par godina konzumiram alkohol samo u nekakvim prigodama. Na moju sreću, prigodnih trenutaka imam gotovo svakodnevno. Evo, jučer je moja prijateljica (supruga od mog’ prijatelja je moja prijateljica) slavila rođendan. Iskreno, ni ne znam koji :) Znam da je bilo fantastično. Dobra, ali manja ekipa, te stvarno raznovrstan izbor jela i pića. Dala si je truda, pa je pripremila bogatu i raznoliku trpezu. Nemam izraz koji bi’ adekvatno dočarao moje zadovoljstvo sa svime. Nažder’o sam se k’o da mi je zadnje. Naravno, prije obroka ide aperitiv, a poslije imperativ. Nisam neki rakijaš, ali volim drmnit ako je kvalitetna rakija. Moj sport je ispijanje polića po satu i jučer sam apsolutno pobijedio. Sasipao sam u sebe između 3,5 i 4 litre tog eliksira života. Deva je kurac za mene! Poslije alkoholnih sportova, svi sudionici natjecanja nose kući pehar mučnine i glavobolje! Sad dok slažem ove rečenične konstrukcije, moj pehar lagano blijedi i osjećaj glavobolje polako nestaje.
U pobijedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi...
Imam mnogobrojna sportska natjecanja iza sebe. Nerijetko sam znao ponijeti i pehar kući, ali često sam i druge sportaše razvozio po kućama. To je ta sportska kolegijalnost, pa čak i prema igračima iz protivničkog tima. Alkoholizam je plemeniti sport, nije za svakoga. U tome sportu je ostavljen vrlo mali manevarski prostor za varanje. Svi smo svjedočili „danu poslije” natjecanja. Nebrojeno puta sam čuo od suigrača kako ostavljaju alkohol tj. prestaju igrati. Kroz život sam bio ponekad i sam neiskren prema sebi. Ostavljao sam alkohol nekoliko puta, ali sam ga kasnije uvijek uspio pronaći. Valjda imam dobru memoriju 😊 Te sitne ljudske laži, to zavaravanje samoga sebe, to je posljedica „dana poslije”. Glava će proći, jeb'la te glava! Dokle god kontroliraš igru, a ne ona tebe... Zašto se patiš i lažeš? Jel’ ti to treba? Naravno da ne!
Prestajem lokat!
Nemam više mjesta za brojne pehare koje sam osvojio ni u garaži. Počinjem lagano dobivati dojam da igra upravlja sa mnom. U ovih 20 godina aktivnog bavljenja ovim sportom, nisam nikada imao pauzu dužu od 30 dana. Istina je da nisam imao ni ozljedu. Proteklih pet godina nisam imao pauzu dužu od desetak dana. Mišljenja sam da je došlo vrijeme da pokušam napraviti pauzu od minimalno 365 dana. Idem u taj eksperiment, čisto da vidim što će biti. Imam dva lijepa drvena stalka za vino koja nikada nisam uspio popuniti, jer sam sve polok'o! Nadam se da ću uspjeti popuniti makar jedan.
Jebeš čovjeka koji ne može pogaziti svoju riječ!
Komentari