Morske zabilješke #1

Put mora!

02.08.2021. je krenulo pakiranje i dobava posljednjih "neophodnih" stvari za more. U sitnim večernjim satima, točnije oko 22:00 sam dobio poziv od jednog Našičkog ugositelja kojem je "riknula" kasa. Nisam hitna pas te jebo, doću ujutro! Mila ženica je odredila polazak za oko 08:00. Poznajem ju kako diše, znači devetka.

03.08.2021. na dan polaska, u 07:00 stiže poziv iz jedne pekare u Čačincima! Majstore, nješto neće, kaže mi trgovkinja plahkim glasom! Riješim nju najprije. Neće te žena dugo čekati, riješi ju ak moš. Odem kod ovog što mu večer prije bleknila kasa i ustanovim da je vrisnuo laptop. Krećem na more jer drugo prijenosno računalo imao nije! Zove me oko 15:45 da mi javi kako je dobavio drugi laptok. Objašnjavam kolegi informatičaru šta treba spasiti.

U Pulu dolazimo oko 16:00. U 17:00, metodom udaljene tehničke podrške mu riješavam problem.

Hvala Bogu, put je prošao dobro. Nije bila gužva, a nije bilo ni sranja nekih. Sav sretan što sam si skinuo brigu s ramena, odlučujem se počastiti sa sendvičima koje nismo konzumirali, jer nam je Nik donio svježe bureke za put! Hvala ljutom teniskom protivniku, al' razbit ću te kad tad u nesuđenom sportu!

Grabim prvi sendvič, kad ono prazan. Grabim drugi, kad ono sunce milo, isto prazan! Jebem te ženo, kakvi su to sendviči!? Uzmem neke salamice iz "oplodi me" i potrpam u žemičke. Požderem to na brzaka, kad u zadnjem zalogaju ukazuje se mila ženica! Kakvi su ti to prazni sendviči, šta je ovo!? Rekoh joj pitanje pravo povišenim tonom.

To su bili za Anteu, odgovori mi drsko! Antea ne jede suhomesnate proizvode i salamu, samo krto. Bilo je deset sendviča, kak' sam utrefio ta dva!? Bolje se rodit bez kurca, neg' bez sreće.

Poslije toga sam se izgubio sa šogorom kod Šabana, e'o dobro je sad. šogor ide ujutro za Zadar 🙂

Moraš od nečeg' krenit!